Četiri ključne dinamike rata u Gazi koje će utjecati na 2026.

Uoči Nove godine izraelski premijer Benjamin Netanyahu posjetio je predsjednika Donalda Trumpa na Floridi, nesumnjivo s popisom želja za 2026. Već se pojavljuju izvješća da je ponovno tražio Trumpovu pomoć u napadu na iranski nuklearni program.

U međuvremenu, unatoč medijskom narativu, rat u Gazi nije završen – a još manje je okončan jasnom pobjedom Netanyahuovih snaga IDF-a. Nova godina Palestincima nije donijela utjehu — od listopada 2023. ubijeno je najmanje 71.000 ljudi. Ipak, tijekom 2025. došlo je do niza važnih dinamika i događaja koji će utjecati ne samo na Netanyahuove “zahtjeve”, nego i na budućnost sigurnosti Izraela i šire regije, piše Responsible Statecraft.

Evo četiri glavna zaključka iz 2025. koji će bez sumnje utjecati na sve strane sukoba, uključujući i SAD, u 2026.

Izraelski rat protiv Gaze nastavlja se pod drugim imenom

Nakon objave Trumpova plana od 20 točaka za Gazu u listopadu, koji je uključivao prekid vatre i razmjenu talaca/zatvorenika, svijet je kolektivno odahnuo. Izraelski apokaliptični napad na Gazu usmrtio je najmanje 71.000 Palestinaca, uključujući oko 20.000 djece, raselio gotovo svih 2,3 milijuna stanovnika Gaze i uništio većinu infrastrukture, uključujući više od 90 % stambenog fonda — rat koji su Istražna komisija UN-a, kao i sve veći broj organizacija za ljudska prava i znanstvenika, opisali kao genocid.

Međutim, otkako je prekid vatre službeno stupio na snagu 10. listopada, Izrael je nastavio provoditi smrtonosne zračne napade i druge vojne operacije, pri čemu je u tom razdoblju ubijeno više od 400 Palestinaca. Unatoč sporazumu o prekidu vatre, Izrael i dalje ograničava humanitarnu pomoć, uključujući materijale za skloništa i druge osnovne potrepštine, zbog čega djeca umiru od hladnoće. Pojas Gaze u međuvremenu je praktički podijeljen na istočnu zonu pod izraelskom kontrolom i uski — te sve manji — obalni pojas u kojem Hamas i dalje djeluje i gdje je koncentrirana velika većina od 2 milijuna stanovnika Gaze, sada na manje od 40 % teritorija.

Sustavno uništavanje infrastrukture u Gazi također se nastavilo, uključujući rušenje 1.500 zgrada od početka prekida vatre. Osim što produžava patnju stanovništva Gaze, izraelski napadi i kršenja primirja prijete širim sukobom i mogućim potpunim slomom prekida vatre. Netanyahu, koji je nevoljko pristao na sporazum, možda pokušava isprovocirati Hamas na vojni odgovor kako bi imao izgovor za ponovno pokretanje punog rata protiv Gaze. Izraelsko ubojstvo visokog zapovjednika Hamasa Raada Saada 13. prosinca dodatno je uzdrmalo ionako krhko primirje i izazvalo zabrinutost unutar administracije, pri čemu Trump privatno strahuje da Netanyahu sabotira njegov mirovni plan.

Trumpov plan riskira pretvaranje SAD-a u suokupatora Gaze

Plan predviđa osnivanje međunarodnog Odbora za mir (Board of Peace – BoP) koji bi upravljao unutarnjim poslovima Gaze, uključujući buduće upravljanje i obnovu, a kojim bi predsjedao predsjednik Trump, kao i Međunarodnih stabilizacijskih snaga (International Stabilization Force – ISF) zaduženih za sigurnost u Pojasu Gaze.

Palestincima, koji nisu bili konzultirani pri izradi plana, dodijeljena je ograničena uloga u upravljanju Gazom putem tehnokratskog odbora koji izravno odgovara BoP-u. U međuvremenu su Sjedinjene Države i Izrael uspostavili zajednički civilno-vojni koordinacijski centar (CMCC), smješten u južnom Izraelu blizu granice s Gazom, radi nadzora distribucije pomoći i provedbe prekida vatre u prijelaznom razdoblju.

Osim toga, Trump je najavio planove za imenovanje generala s dvije zvjezdice na čelo ISF-a u Gazi. Unatoč Trumpovu obećanju da neće slati vojnike na teren, činjenica da Amerikanci kontroliraju i administrativne i sigurnosne aranžmane u Gazi nosi stvaran rizik da SAD postane suokupator Gaze zajedno s Izraelom. Takav bi scenarij dodatno narušio međunarodni ugled Amerike i mogao izložiti američko osoblje i imovinu izravnim napadima u regiji i šire.

Cijena podrške Palestini porasla je 2025.

Da budemo jasni, Amerikanci koji su javno izražavali podršku ljudskim pravima Palestinaca često su plaćali cijenu već pod Bidenovom administracijom — od gubitka posla do fizičkog nasilja. No pod Trumpom ta je cijena znatno porasla.

Mahmoud Khalil bio je jedan od više aktivista koji su bili meta deportacije isključivo zbog zagovaranja prava Palestinaca. Iako su neki pušteni, Leqaa Kordia, Ya’akub Vijandre i drugi i dalje se nalaze u pritvoru. Slično Bidenovoj administraciji, Trumpova je nastojala izjednačiti kritiku Izraela s antisemitizmom, ali je pritom pojačala pravne posljedice: pokrenula je Radnu skupinu za antisemitizam, zamrznula financiranje sveučilišta i provodila politički motivirane “istrage o građanskim pravima” na temelju slabih dokaza.

Izvješće Američkog udruženja sveučilišnih profesora i Udruženja za bliskoistočne studije o instrumentalizaciji zakona o građanskim pravima radi gušenja govora na kampusima navodi da je “Palestina manje iznimka akademske slobode, a više izgovor za brisanje same norme”. Ipak, sloboda govora nije samo norma, već ustavno pravo zajamčeno Prvim amandmanom.

Nažalost, administracija bi uskoro mogla potkopati i druge temeljne slobode: nakon odluka guvernera Teksasa i Floride da Vijeće za američko-islamske odnose (CAIR) — domaću muslimansku organizaciju za građanska prava — proglase terorističkom skupinom, mnogi strahuju da bi administracija mogla slijediti taj primjer, čime bi se ozbiljno ugrozila sloboda udruživanja. Iako su ti napori započeli ciljanjem zagovornika prava Palestinaca i muslimana, malo je vjerojatno da će se tu zaustaviti, s posljedicama po najosnovnije slobode Amerikanaca.

Ipak, potpora Izraelu i dalje opada

Unatoč pojačanoj represiji pro-palestinskog govora i koordiniranim naporima izraelskih pristaša da suzbiju informacije o svakodnevnim strahotama u Gazi, Izrael je nastavio gubiti potporu američke javnosti. Većina Amerikanaca (53 %) imala je negativno mišljenje o Izraelu u travnju.

Anketa iz kolovoza pokazala je da se 60 % birača protivi slanju dodatne vojne pomoći Izraelu. Taj je pomak posebno izražen na ljevici, gdje je 7 od 10 demokrata reklo da je Izrael “otišao predaleko” u vojnim operacijama u Gazi, ali čak i većina republikanaca mlađih od 45 godina kaže da bi radije podržala predsjedničkog kandidata 2028. koji bi smanjio američku sigurnosnu pomoć Izraelu.

Značajno je i to da 39 % američkih Židova opisuje postupke Izraela kao “genocid”.

U međuvremenu, kandidati za izbore na sredini mandata 2026. iz obje stranke odbili su uzimati novac od Američko-izraelskog odbora za javne poslove (AIPAC). To odražava rascjep u Trumpovoj koaliciji, gdje mnogi sve više preispituju kako njegova administracija može tvrditi da zastupa “Amerika na prvom mjestu” dok izraelske preferencije očito diktiraju američku politiku prema Bliskom istoku.

Unatoč svim naporima, Izrael i njegovi saveznici izgubili su kontrolu nad narativom: ubrzo nakon 7. listopada američki milijarderi koordinirali su s Netanyahuovom vladom širenje pro-izraelskih poruka. Kako se pokolj u Gazi nastavljao nesmanjenim intenzitetom, Izrael je ciljao novinare u pokušaju da zaustavi protok informacija. Ipak, čak je i miljenica liberalnih krugova, bivša Obamina govornica Sarah Hurwitz, priznala da, kada pokušava zagovarati Izrael, ima osjećaj da “govori kroz zid mrtvih beba”.

Napori milijardera poput Larryja Ellisona da kupe TikTok te Mete da cenzurira informacije o Palestini zasad nisu uspjeli preokrenuti javno mnijenje.

Čini se malo vjerojatnim da će se razbijeni mit o potpunoj podudarnosti američkih i izraelskih interesa ponovno u potpunosti obnoviti u 2026.